Šta su kriptovalute?

Kriptovalute Kriptovaluta je oblik digitalne imovine koja se koristi kao sredstvo razmene koristeći kriptografiju (kriptografija) kao način obozbeđivanja sigurnosti transakcija, kontrole stvaranja dodatnih novčanih jedinica i radi potvrde transfera valute. Kriptovalute se definišu kao podskup digitalnih valuta, alternativnih valuta i virtuelnih valuta. Istorija kRIptovaluta Bilo je mnogo pokušaja da se stvori digitalna valuta tokom tehnološkog […]

Kriptovalute

Kriptovaluta je oblik digitalne imovine koja se koristi kao sredstvo razmene koristeći kriptografiju (kriptografija) kao način obozbeđivanja sigurnosti transakcija, kontrole stvaranja dodatnih novčanih jedinica i radi potvrde transfera valute.

Kriptovalute se definišu kao podskup digitalnih valuta, alternativnih valuta i virtuelnih valuta.

Istorija kRIptovaluta

Bilo je mnogo pokušaja da se stvori digitalna valuta tokom tehnološkog buma 90-ih, sa sistemima kao što su Flooz, Beenz i DigiKeš koji se pojavljuju na tržištu, ali neizbežno ne uspevaju. Bilo je mnogo različitih razloga za njihove propuste, kao što su prevara, finansijski problemi i čak sukobi između zaposlenih u kompanijama i njihovih šefova.

Značajno, svi ovi sistemi su koristili „Trusted third party“ (posrednik od poverenja)pristup, što znači da su kompanije iza njih verifikovale i omogućile transakcije. Zbog neuspeha ovih kompanija, stvaranje digitalnog sistema gotovog novca je dugo vremena smatrano izgubljenim slučajem.

Zatim, početkom 2009, anonimni programer ili grupa programera pod pseudonimom Satoši Nakamoto predstavio je bitkoin. Satoši je to opisao kao „peer-to-peer elektronski keš sistem“. Potpuno je decentralizovan, što znači da nema uključenih servera i nema centralnog kontrolnog autoriteta. Koncept blisko podseća na peer-to-peer (bez posrednika) mreže za deljenje datoteka.

Jedan od najvažnijih problema koji mreža za plaćanje mora rešiti je dvostruko trošenje (double spending). To je manipulatorska tehnika dvostruke potrošnje iste količine. Tradicionalno rešenje je bila pouzdana treća strana – centralni server – koji je vodio evidencije o balansima i transakcijama. Međutim, ovaj metod podrazumeva nadležnost nad vašim sredstvima i svim vašim ličnim podacima.

U decentralizovanoj mreži kao bitkoin, svaki učesnik mora da radi ovaj posao. Ovo se obavlja preko blokčeina–javnog registra svake transakcije koja se ikada dogodila unutar mreže, dostupnog svima. Prema tome, svi u mreži mogu da vide bilans svakog računa.

Svaka transakcija je datoteka koja se sastoji od javnih ključeva pošiljaoca i primaoca (adrese novčanika) i količine prenesenog novca. Transakciju takođe mora potpisati pošiljalac sa svojim privatnim ključem. Sve ovo je samo osnovna kriptografija. Na kraju, transakcija se emituje u mreži, ali prvo treba da se potvrdi.

U okviru kriptovalutne mreže, samo rudari mogu potvrditi transakcije rešavajući kriptografsku slagalicu. Oni preuzimaju transakcije, označavaju ih legitimnim i šire preko mreže. Nakon toga, svaki nod ih dodaje u svoju bazu podataka. Kada se transakcija verifikuje postaje nepopravljiva i nepovratna, a rudar dobija nagradu, plus naknade za transakciju.

U osnovi, bilo koja kriptovalutna mreža zasniva se na apsolutnom konsenzusu svih učesnika u pogledu legitimiteta bilansa i transakcija. Ako se nodovi ne slažu na jednom bilansu, sistem bi se u osnovi raspao. Međutim, postoji puno pravila unapred izgrađenih i programiranih u mreži koja sprečava da se ovo dogodi.

”Majnovanje” kriptovaluta

Kriptovalute su tako nazvane jer je konsenzus mehanizam osiguran snažnom kriptografijom. Ovo, zajedno sa navedenim faktorima, čini treće strane i „blanko poverenje“ kao koncept, potpuno neujednačene.

Prva kriptovaluta

Bitkoin, koji je kreiran 2009. je prva decentralizovana kriptovaluta.

Od tada, veliki broj kriptovaluta je stvoren. Bitkoin i njegovi derivati (Altkoini) koriste decentralizovanu kontrolu nasuprot centralizovanom elektronskom novcu centralno bankarskog sistema.[7] Decentralizovana kontrola koristi bitkoinovu blokčejn tehnologiju kako bi jedinstvenu bazu podataka svih transakcija prevela u razdeljenu, decentralizovanu glavnu knjigu.

Legalnost

Sa uvođenjem bitkoina, prve kriptovalute, stvorena je potpuno nova paradigma. Decentralizovane, samoodržive digitalne valute koje ne postoje u bilo kom fizičkom obliku i koje nisu pod kontrolom bilo kog pojedinačnog entiteta, uvek izazivaju uzbuđenje među regulatorima.

Mnogo je zabrinutosti nastalo u vezi sa decentralizovanom prirodom kriptovaluta i njihovom sposobnošću da se koriste gotovo potpuno anonimno. Vlasti širom sveta su zabrinute zbog toga što su kriptovalute privlačne trgovcima ilegalnihroba i usluga. Štaviše, oni su zabrinuti zbog njihove upotrebe u pranju novca i utaji poreza.

Status legalnosti kriptovaluta varira od države do države i još uvek je nedefinisan ili u stanju promene u mnogima od njih. Dok većina država zakonom ne zabranjuje korišćenje kriptovaluta, njihov status kao novca nije čvrsto utvrđen. U zemljama kao sto su: Maroko, Bolivija, Ekvador, Kirgistan, Bangladeš korišćenje Bitkojina je ilegalno i zakonom kažnjivo, dok je u većini drugih, npr. Brazil, Čile, Kolumbija, Argentina legalan.

Kako čuvati i kupiti Kriptovalute?

Za razliku od većine tradicionalnih valuta, kriptovalute su digitalne, što podrazumeva potpuno drugačiji pristup, posebno kada je u pitanju čuvanje. Tehnički, ne čuvate jedinice kriptovaluta; umesto toga je privatni ključ taj koji koristite da zaključite transakcije koje moraju biti sigurno sačuvane.

Postoji nekoliko različitih vrsta kriptovalutnih novčanika koji odgovaraju različitim potrebama. Ako je vaš prioritet privatnost, možda ćete želeti da se odlučite za papir ili hardver novčanik. To su najsigurniji načini skladištenja vaših kriptovaluta. Postoje i „kold“ (oflajn) novčanici koji se čuvaju na hard disku i onlajn novčanicima, koji mogu biti povezani sa menjačnicama ili sa nezavisnim platformama.

Postoji mnogo različitih opcija kada se radi o kupovini bitkoina. Na primer, trenutno postoji gotovo 1.800 bitkoin bankomata u 58 zemalja. Štaviše, možete kupiti BTC koristeći poklon vaučere, kriptovalutne menjačnice, investicione fondove i čak možete da trgujete licem u lice.

Kada su u pitanju druge, manje popularne kriptovalute, opcije kupovine nisu toliko različite. Međutim, još uvek postoje brojne menjačnice u kojima možete nabaviti različite kripto-novčiće za fiatnovac ili bitkoine. Trgovanje licem u lice je takođe popularan način sticanja novčića. Opcije kupovine zavise od određenih kriptovaluta, njihove popularnosti i vaše lokacije.

Prednosti

  • Hakovanje Blockchain je dosta težak posao, jer zahteva istovremeno hakovanje nekoliko hiljada računara, što je gotovo nemoguće.
  • Ima ozbiljan potencijal da zameni trenutni novčani sistem u svetu, jer broj korisnika kriptovaluta raste.
  • Niko ne može da promeni količinu novčića koji se koriste.
  • Zbog ograničene količine novčića, otporan je na inflaciju.
  • Nema potrebe da trošimo novac za nekakvo održavanje računa.
  • Svako može da vidi sve transakcije koje su ikada napravljene.
  • Nije kontrolisan ni od koga, već ima svoju sopstvenu mrežu po kojoj radi, odnosno koristi princip decentralizacije ( „peer to peer“).

Rudarenje Kriptovaluta

Rudarenje kriptovaluta predstavlja način validacije transakcija na mreži. Pudari prilikom trenutka kad se novi blok iskopa, dobijaju kriptovalutu kao nagradu za svoj učinak na mreži. Nagrada u teoriji smanjuje cenu transakcija, tako što podstiče doprinos u vidu procesorske moći obrade podataka na mreži. Stopa generisanja hešrejta, koji vrši validaciju transakcija je znatno povećan korišćenjem specijalizovanih mašina kao što su FGPA i ASIC, koje koriste kompleksne heš algoritme kao što su ŠHA-256 i Skript. Ova trka za što efikasnijim i jeftinijim mašinama se odvija još od dana pojave prve kritpovalute, Bitkojna, koji je nastao 2009.[13] Sa povećanjem broja ljudi koji zalaze u svet digitalnih valuta, generisanje heša za validaciju je postalo vrlo kompleksnije tokom godina, toliko da su rudari primorani da investiraju velike svote novca pri kupovini većeg broja ASIC mašina. Prema tome vrednost dobijene kriptovalute za pronalaženje heša često ne opravdava sumu novca utrošenu na podešavanje mašina, ulaganje u rashladne sisteme zbog toplote koje one proizvode, kao i struje koju utroše u procesu.[13][14]

Neki rudari koriste majning pulove, dele svoju procesorsku moć preko mreže kako bi podelili dobit novog novčića podjednako, u zavisnosti od veličine doprinosa pri verovatnoći otkrivanja bloka. „Šer“ je dodeljen članu majning pula koji predstavi validan pruf-of-vork.

Naime jedna kompanija pokrenula je svoje data centre na terenskoj lokaciji jedne Kanadske unjne i gasne firme, zbog niske cene ovih goriva.[15]

S obzirom na ekonomsku i ekološku zabrinutost vezanu za rudarenje, različite „majnerles“ kriptovalute su u aktivnom razvoju. Za razliku od konvencionalnih blokčejnova, neke direktno aciklično grafske kriptovalute koriste pej-it-forvard sistem; pri čemu svaki nalog vrši minimalnu obradu teških izračunavanja na dve prethodne transakcije pri verifikaciji. Druge kriptovalute kao Nano koriste blok-rešetka strukturu pri čemu svaki individualni nalog ima svoj lični blokčejn. Sa time svaki nalog kontroliše svoje transakcije, bez potrebe za tradicionalnim pruf-of-vork rudarenjem, omoućavajući za besplatne, momentalne transakcije.

Kritike i mane

  • Transakcije kriptovaluta su nepovratan proces nakon nekoliko potvrda transakcije. Jedna od stvari koje kriptovalute nemaju u odnosu na standardne kreditne kartice je zaštita korisnika od prevare.
  • Tradicionalni finansijski proizvodi imaju imaju jak i razvijen sistem za zaštitu potrošača, za razliku od kriptovaluta.
  • Mnoge banke ne pružaju usluge kriptovalutama i njihovim korisnicima, takođe odbijajući da sarađuju sa digitalno-valutnim kompanijama.
  • Kriptovalute treba da zadovlje mnoge uslove da bi mogle da se koriste na globalnom nivou. Npr. broj trgovaca Bitkojinom je mali, ali konstantno rastući.
  • Sa tehnološkim napredovanjem, javljaju se potrebe za sve jačim računarima sa specijalizovanim hardverom i softverom za njihovo korišćenje.
  • Mogu biti zauvek izgubljene/uništene zbog nekog štetnog softvera ili gubitka podataka na interentu.[20]
  • Zasnovane su na komplikovanim matematičkim algoritmima dekodiranja, tako da mnoge države imaju dosta oprezan pristup njima, bojeći se njihovih efekata na finansijsku sigurnost.
  • Zabrane u određenim državama su dostigle nivo ogromnih novčanih kazni.

Izvor: Wikipedia

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *